Oliver Dragojević - Kad bi samo ljubit znala

Kad bi samo ljubit znala
(Z. Runjić M. Popadić S. Kalogjera)

Zdenko Runjić
(26. oktobar 1942. - 27. oktobar 2004.), hrvatski kompozitor, jedan je od najpopularnijih i najkreativnijij autora domaće zabavne muzike, prvenstveno dalmatinsko-mediteranskog melosa. Rođen je tokom Drugog svjetskog rata u Slavoniji, iako je svoj čitav život proveo u Splitu, a svoje životno djelo posvetio Dalmaciji. Bogat muzički opus počeo ja na Festivalu zabavne muzike Split, na kojem se prvi put pojavio 1963. godine. Napisao je niz vječnih melodija dalmatinske pjesmarice, koje su tokom 40 godina otpjevali: Oliver, Tereza, Mišo Kovač, Vice Vukov, Josipa Lisac, Meri Cetinić, Ibrica Jusić, "Novi fosili", "Magazin", Goran Karan, Zrinka i brojni drugi.

Njegove najpoznatije pjesme su:"Galeb i ja", "Skalinada", "Sunčane fontane", "Rusticana", "Dalmatinko", "Oprosti mi, pape", "Vjeruj u ljubav", "Poeta", "Malinkonija", "Četiri stađuna", "Lastavica", "Jubin te, jubin", "Potraži me u predgrađu", "Kapetane moj", "Oluja", "Diridonda", "Nadalina", "Piva klapa ispo´ volta", "Prozor kraj đardina", "Vagabundo" i druge, koje su svojom mediteranskom melodioznošću i dalmatinskim temperamentom obilježili čitave generacije.

Oliver Dragojević
U Splitu pohađa glazbenu školu. Najprije uči glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split - Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split.
Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.

Sve godine duge, duge
ja te volim, ja te želim
dok ljubih ja uz put druge
dođem, dajem pa se selim.

Sve godine duge, mračne
ja te želim, ja te volim
i podnosim kiše mračne
pa te čekam, pa te bolim.

Kad bi samo ljubit znala
ti bi meni odma' dala
jednu noć i malo duše
dok se drugi u snu guše.
Kad bi samo ljubit znala
ti bi meni odma' dala
cijelov blag i toplu ruku
pa neka se drugi tuku.
Kad bi samo ljubit znala...

Sve godine duge, ružne
ja te volim, mislim na te
i neka su bile tužne
vrijedilo je jer je za te.

Sve godine ti si s drugim
a ja čekam jer će proći
u noćima dugim, dugim
ti ćeš ipak meni doći.