Ispod sunca zlatnoga - Oliver Dragojević

Ne polažem pravo na glazbu

Ispod sunca zlatnoga, blista riva najlipša,
na planeti malena, al' u srcu najveća,
puna duša radosti, kad ti šapnem ime,
grade moj...

Dok te maze oblaci, i kad ti bura zazviždi,
isto takaješ mi sve niti s tobom spletene,
puna duša jubavi, kad ti šapnem ime,
Splite moj...

Zauvik si tu, u mojim mislima i grudima,
dok kroz plač i smij,
lipotu poklanjaš svim ljudima...

Kad bi svako jubi te, samo pola od mene,
tvoja lipost kamena, još bi jače zasjala,
puna usta jubavi, kad ti šapnem ime,
Splite moj...

Zauvik si tu, u mojim mislima i grudima,
dok kroz plač i smij,
lipotu poklanjaš svim ljudima...

Dok te truju sile zla,
znaj da čuvat ću te ja, i slični meni,
moja ljubav bit će štit, naša ljubav bit će cvit,
samo kreni, rasti i cvitaj...

Zauvik si tu...